Povijest Trgocentra

Nastanak Trgocentra

Trgocentar Zabok formiran je 1963. godine. Do tog vremena na području tadašnje općine Zabok nije bilo trgovačkog poduzeća, već su tada bile prodavaonice drugih , čije je sjedište bilo van Zaboka. Zbog svog položaja i gospodarskog razvitka , Zabok je nužno tražio da se trgovinska djelatnost s obzirom na kupovnu moć razvija.Te pogodnosti išle su u prilog da se organizira poduzeće koje će pratiti razvitakcjelokupnog gospodarstva. Trgocentar je nastao spajanjem nekoliko manjih trgovačkih poduzeća : "Pobjeda" Veliko Trgovišće, "Ivanćica" Zabok (dvije prodavaonice), Poljeprivredna zadruga Zabok, "Sloga" Bedekovčina. Na početku svog poslovanja "Trgocentar" je imao u svom sastavu 23 prodavaonice i skladišni prostor u Velikom Trgovišču veličine 1300 m2 a zapošljavalo je 86 radnika. Cilj udruživanja bio je nastajanje jake trgovačke djelatnosti na širem području u interesu zadovoljavanja potreba potrošača.

Razvoj Trgocentra

Tada se krenulo u izgradnju "Trgocentra" na osnovu sljedećih ciljeva: -uspostava odnosa unutar nove radne organizacije za potpunu stabilizaciju na utvrđenom programu razvoja. -iznalaženje svih mogućnosti finacijskih sredstava za izgradnju novih objekata za obavljanje trgovačke djelatnosti -uspostava korektnih odnosa u strukturama van nivoa organizacije "Trgocentara" -izgradnja skladišta sa cjelokupnom infrastrukturom. Zajedničkim naporima krenulo se već u prvu invensticiju , pa je već 1965. izgrađen skladištni prostor u Zaboku veličine 1400 m2. Usporedno s time je i kompletiran voztni park, a sa novim vozilima otvorena je mogućnost daljneg razvoja maloprodaje i veleprodaje. Nakon realiziranih ciljeva nastavljen je proces širenja maloprodajnih prostora na području Zagorja.Uz iznajmljivanje prostora gradili su se i vlastiti prostori za potrebe širenja maloprodajnog poslovanja. Za ondašnje pojmove naša orijentacija na poslovanje maloprodaje putem samoposluživanja, samoizbora i diskontne prodaje davala nam je prednost pred ostalima koji su se bavili trgovačkom djelatnosti. Radi povoljnijih uvjeta poslovanja ušlo se u integraciju sa većim poduzećima u sistem "Slavija Zagreb", koja je predstavljala jedna od najvećih trgovačkih sistema u to vrijeme. U ta vremena se je vodila briga o stručnom osposobljavanju koja je vodilja i do današnjih dana.Od 1990. godine krenulo se u privatizaciju i pretvorbu koja je uspješno provedena zašto postoji kao dokaz rješenje Državnog ureda za reviziju. U to vrijeme se je broj djelatnika smnjio za oko 150 i to dokupom staža, iznajmljivanjem objekata ili odlaskom u mirovinu. Treba napomenuti da otpuštanja radnika kao tehnološkog viška nije bilo.Karakteristično je za Trgocentar da je sve to gradio , rekonstruirao i nabavljao bez značajnog udjela kredita i pomoći države uz veliko samoodricanje zaposlenih u "Trgocentru", najčešće i po cijeni niskih primanja. U razdoblju od 1990 sdmanjen je broj prodavaonica sa 88 na 56 zbog zatvaranja ili iznajmljivanja, međutim otvorene su nove trgovine na području Zaprešića, Zlatara i Zlatar Bistrice. Sada Trgocentar pokriva gotovo cijelo Hrvatsko zagorje a ima i diskont u Zagrebačkoj županiji. Dobar prihod nose skladište robnih zaliha i STPMV koje daju godišnji fiksni prihod dok od maloprodaje prihod varira.Međutim najveći troškovi su upravo u osumrevenjavanju prodavaonica što je vidljivo iz prethodnih pokazatelja o razvoju "Trgocentra". Poslovodstvo i djelatnici rade s težnjom što većeg osuvremenjavanja prodajnih centara kako bi odgovorili konkurenciji domaćih i stranih lanaca koji se otvaraju na ovim prostorima. Maloprodaja je bitna kao izvor svakodnevnog priliva novca što osigurava likvidnost firme upravo zbog toga se toliko i teži razvoju maloprodaje.